7.4.11.

Moj prvi Az blog :)

Novembar 2008...
Zvoni telefon...
-Halo?
-Sanja?
-Da,izvolite?
-Da li biste zeljeli da igrate u Azerbejdzanu?
(Mislim u sebi,kakav Azerbejdzan sada?Ne ne,nema sanse!Sjecam se da sam tamo bila 2002 godine na final four Top teams... To je veoma daleko... Ne znam ni kakva je odbojka... Hmmm...)
-Sanja?
-Da...? Zao mi je,ne mogu da prihvatim vasu ponudu,hvala...

Vracam se u 2002... Baku... Dosli smo na finalni turnir kao totalno iznenadjenje,mlada ekipa koja je zeljna dokazivanja.I dokazali smo se,igrali smo finale sa domacinom!
Finale... Sam dolazak u halu je bio dozivljaj za nas,mnogo navijaca je cekalo ispred sale,a unutra igla ne moze da stane,krcato.Ljudi obuceni u sivo i crno,uglavnom muskarci.Ali svi navijaju kao jedan!Bili smo zadivljeni tom atmosferom.Finale smo odigrali kako smo odigrali,izgubili 3-0,ali nam se svima urezalo u pamcenje navijanje i atmosfera.
Razmisljam... Mozda ne bi bilo lose pokusati?

Posle dva dana opet telefon zvoni...
-Sanja,da li bi htjeli da dodjete,pa ako vam se ne svidi,mozete da idete?
-Hmmm... Dobro,mogu da pokusam...

Porodica me naravno uvijek podrzavala u svemu,tako i ovaj put.Bez njih sigurno ne bih bila ovo sto jesam danas.
Zanimljivo je kako su drugi ljudi reagovali...
-O ne,zasto tako daleko?
-Da li si mogla nesto blize?
-Ti tamo ides sama?
I najsmjesnije od svih: -Pa zar nije tamo rat? (milseci na Avganistan :)) )

Spremam torbu i razmisljam ko i sta me ceka tamo.Ljudi sa kojima sam razgovarala preko telefona bili su prijatni,inace,pricali smo na engleskom,a u Az se govori ruski i azerbejdzanski,koji je vrlo slican turskom.Posto ruski nisam ucila u skoli,niti sma ikada imala kontakt sa njim,racunala sam da mogu da iskoristim turski,s obzirom da sam dvije godine bila u Antepu.Ako nista drugo moci cu da ih pitam kako su,koliko je sati i druge osnovne stvari :) :) :)
Salu na stranu,krecem na put,Gacko-Beograd-Istanbul-Baku,trebalo mi je cijeli dan da stignem,kao da dolazim iz Australije u najmanju ruku :)

Posle ne znam ni ja koliko sati,stizem konacno.Covjek sa kojim sam pricala preko telefona me ceka (sad znam da se zove Sahlar :) ) i odlazim u hotel.Naspavam se i cekam me prvi trening!

Stizem,pozdravljam se sa trenerom i shvatam da savrseno dobro razumijem ruski hihiihih :) (slican je srpskom)
Odlazim na istezanje i jedna djevojka (Kyama) mi prilazi da me pozdravi.Nasmjesi mi se,ja uzvratim,i shvatim da se kod obje sjaji fixna proteza,hahahhahah!

Da sumiram,brzo sam se uklopila u ekipu,mjesec dana posle mene dolazi Bojana Doganjic i tu pocinje nasa evropska avantura zvana Challenge cup!Stigli do 1/4 finala,nesrecno izbaceni jer nam se jedan od dva srednjaka povrijedio i nismo imali drugu opciju.Nismo se obrukali,to je vazno!
Druga zanimljiva stvar je ta da nije bilo domaceg prvenstva.Ima 4 ekipe,svaka igra evropu i nema potrebe za domacom ligom.Hvala Bogu i to se rijesilo,u roku od mjesec dana smo odradili turnire.Zakljucak,Rabita sampion! :)

Godina posle,vec se proculo o nama,dolaze mnogi stranci,Srbija,Bugarska,Amerika,Brazil,Tajland... Odlicna skupina vrhunskih igraca,a pred nama jos jedan izazov,Cev Cup!
Vec se nivo domace lige podigao na visi nivo,utakmice su zanimljivije,posjecenije,igra se dobra odbojka.Mi stizemo do final four Cev cup,koji,zahvaljujuci nasim ljudima iz kluba,uspijevamo da organizujemo u Bakuu.Veliki dogadjaj i za odbojku i za grad,a i za sve ljude koji dolaze na nase utakmice.Ni ovaj put nas nisu iznevjerili!Sjecate se one price iz 2002 i navijacima?Sada sam srecna sto su to moji navijaci i znam kako se osjecaju protivnici kad igramo na domacem terenu!Uz njih je nemoguce igrati lose,hvala im!
Zakljucak:Rabita sampion i 3 mjesto Cup cev! :)

Tu sam i trecu godinu,mnogo mnogo jaca liga nego prethodnih godina,svi klubovi su se pojacali najbolje sto su mogli.Svako svakoga moze pobijediti.Ne damo se :) Prvi smo na tabeli,ako Bog da,da bude tako do kraja.Jer uvijek je lakse napadati na titulu,nego je braniti,ali ja vjerujem u nas tim,strucni stab i ljude iz kluba.Mozemo mi to! :)

Najprestizinije takmicenje svakako je Liga sampiona,zavrsili smo prvi u grupi,igramo se ekipom iz Ceske.Dacemo sve od sebe da pokazemo sta znamo i mozemo!
"Inshallah" kao sto kazu ovdje :)

Novembar 2008-Februar 2011- Jos uvijek sam tu,i zadovoljna sam!Izazov je usuditi se :)))


Sanja Starovic

Нема коментара:

Постави коментар