Az poezija :)

Ne znam dal' ce rijeci u pjesmu da stanu
Kako se obreh u Azerbejdzanu
Vec sam napisala i drugo stivo
A da prodje bez stiha, bilo bi mi krivo
Nastavak cu u stihu napisati
Nadam se da cu Azeriju dobro opisati

Za tri godine koliko sam se tu obrela
Svega i svacega sam dozvjela
Uglavno su to pozitivne stvari
Ne dam da nesto ugodjaj pokvari
Prvo o gradu rijeci nekolike
Za tri godine, promjene su velike
Iz dana u dan gradi se sve vise
Zgrade rastu kao pecurke posle kise
Parkovi, setalista i statue razne
Tesko je naci povrsine prazne
Dokle ce tako ici, pitaj Boga
Kazu, dok ne dostignu ljepotu Dubaija "maloga"

Odbojka je na visokoj nozi
A mislila sam bice... Boze mi pomozi
Prve godine bez lige krenuse
Dobro je pa pravila promijenise
Sad su pravila lige cista
Dva kruga prvenstva i turnira trista
Ko sve to prezivi, sampion bice
Ko ne izdrzi, o sampionu pricace

Zanimljiva stvar u vezi Azerbejdzana
Parovi se sastaju u sred bijela dana
Obicno se nalaze oko 10-11 sati
Pa se na klupicama pocnu muvati
Stiklice, sljokice i za vece sminka
Ne znas dal' je zena ili klinka
Al' vazno je dobrog muza uloviti
Zato mora na sebe najbolje staviti

Nezgodna stvar su ovi vjetrovi
Moze lako u zmaja da te pretvori
Naravno, ako si kategorija super laka
Ja sam, dabo'me, po tom pitanju jaka
Pa mogu sluziti kao drzac za zmajeve
Da ne odlete u daleke krajeve :)

Az 2 :)

Proljece je konacno stiglo i u nas "mali" grad... Juhuuu
Primice se kraj sezone, ura!
Ostalo ono najvaznije,odbraniti se od mnogobrojnih napadaca i ostati tamo gdje jesmo-na vrhu! ;)
Sistem je djelimicno poznat, turniri, turniri, turniri... A da li ce pobjednika odlucivati broj pobjeda, broj osvojenih turnira ili samo poslednja utakmica poslednjeg turnira, saznacemo pred sam pocetak avanture :)
I trecu godinu za redom, umjesto klasicnog play off-a se igraju turniri. Sjecam se, prve godine, cijelu ligu smo spakovali u mjesec ipo dana. I turniri su se igrali po Azerbejdzanu-promocija odbojke. I sad, kako je u nekim od tih gradova, odbojka u povoju, mi smo bili atrakcija i naravno, sale su bile prepune. Posebno nam je ostala u sjecanju jedna utakmica, igrali smo sa Azerailom. A veci dio navijaca je bio u uniformama-vojska. A lijepo su se podijelili, grupa sa crvenim beretkama je navijala za nas, a sa plavim za Azerail. Svaka grupa je imala svog vodju, tj komandira koji im je drzao ritam navijanja :)))) Super su bili!
I jos iz te prve godine pamtim da su organizatori imali simbolicne nagrade za najbolje igrace. Nesto tradicionalno. Ja sam dosla kuci sa setom solja za caj i sa tepih-stazom, hehehheh!
Stazu nisam imala gdje ubaciti u stvari, nego sam je dobro umotala u kese i tako nosila u ruci, kao zolju, hahhahah!Malo su me cudno carinici gledali, cak i pitali imam li sertifikat za nju.Sertifikat??Pa da,bas sam skoro kupila,pa nosim ovako na krkace kuci. Tako mi udobnije, nisam mogla da je posaljem ranije kao sav normalan svijet :)))
Uglavnom, turniri pocinju uskoro, opet idemo po Azeriji, mozda ubodem neki servis za rucavanje, hahahhaha!Salim se,nek se samo dobro navija!
Rabita Rabita! :)

Moj prvi Az blog :)

Novembar 2008...
Zvoni telefon...

-Halo?
-Sanja?
-Da,izvolite?
-Da li biste zeljeli da igrate u Azerbejdzanu?
(Mislim u sebi,kakav Azerbejdzan sada?Ne ne,nema sanse!Sjecam se da sam tamo bila 2002 godine na final four Top teams... To je veoma daleko... Ne znam ni kakva je odbojka... Hmmm...)
-Sanja?
-Da...? Zao mi je,ne mogu da prihvatim vasu ponudu,hvala...

Vracam se u 2002... Baku... Dosli smo na finalni turnir kao totalno iznenadjenje,mlada ekipa koja je zeljna dokazivanja.I dokazali smo se,igrali smo finale sa domacinom!
Finale... Sam dolazak u halu je bio dozivljaj za nas,mnogo navijaca je cekalo ispred sale,a unutra igla ne moze da stane,krcato.Ljudi obuceni u sivo i crno,uglavnom muskarci.Ali svi navijaju kao jedan!Bili smo zadivljeni tom atmosferom.Finale smo odigrali kako smo odigrali,izgubili 3-0,ali nam se svima urezalo u pamcenje navijanje i atmosfera.
Razmisljam... Mozda ne bi bilo lose pokusati?

Posle dva dana opet telefon zvoni...
-Sanja,da li bi htjeli da dodjete,pa ako vam se ne svidi,mozete da idete?
-Hmmm... Dobro,mogu da pokusam...

Porodica me naravno uvijek podrzavala u svemu,tako i ovaj put.Bez njih sigurno ne bih bila ovo sto jesam danas.
Zanimljivo je kako su drugi ljudi reagovali...
-O ne,zasto tako daleko?
-Da li si mogla nesto blize?
-Ti tamo ides sama?
I najsmjesnije od svih: -Pa zar nije tamo rat? (milseci na Avganistan :)) )

Spremam torbu i razmisljam ko i sta me ceka tamo.Ljudi sa kojima sam razgovarala preko telefona bili su prijatni,inace,pricali smo na engleskom,a u Az se govori ruski i azerbejdzanski,koji je vrlo slican turskom.Posto ruski nisam ucila u skoli,niti sma ikada imala kontakt sa njim,racunala sam da mogu da iskoristim turski,s obzirom da sam dvije godine bila u Antepu.Ako nista drugo moci cu da ih pitam kako su,koliko je sati i druge osnovne stvari :) :) :)
Salu na stranu,krecem na put,Gacko-Beograd-Istanbul-Baku,trebalo mi je cijeli dan da stignem,kao da dolazim iz Australije u najmanju ruku :)

Posle ne znam ni ja koliko sati,stizem konacno.Covjek sa kojim sam pricala preko telefona me ceka (sad znam da se zove Sahlar :) ) i odlazim u hotel.Naspavam se i cekam me prvi trening!

Stizem,pozdravljam se sa trenerom i shvatam da savrseno dobro razumijem ruski hihiihih :) (slican je srpskom)
Odlazim na istezanje i jedna djevojka (Kyama) mi prilazi da me pozdravi.Nasmjesi mi se,ja uzvratim,i shvatim da se kod obje sjaji fixna proteza,hahahhahah!

Da sumiram,brzo sam se uklopila u ekipu,mjesec dana posle mene dolazi Bojana Doganjic i tu pocinje nasa evropska avantura zvana Challenge cup!Stigli do 1/4 finala,nesrecno izbaceni jer nam se jedan od dva srednjaka povrijedio i nismo imali drugu opciju.Nismo se obrukali,to je vazno!
Druga zanimljiva stvar je ta da nije bilo domaceg prvenstva.Ima 4 ekipe,svaka igra evropu i nema potrebe za domacom ligom.Hvala Bogu i to se rijesilo,u roku od mjesec dana smo odradili turnire.Zakljucak,Rabita sampion! :)

Godina posle,vec se proculo o nama,dolaze mnogi stranci,Srbija,Bugarska,Amerika,Brazil,Tajland... Odlicna skupina vrhunskih igraca,a pred nama jos jedan izazov,Cev Cup!
Vec se nivo domace lige podigao na visi nivo,utakmice su zanimljivije,posjecenije,igra se dobra odbojka.Mi stizemo do final four Cev cup,koji,zahvaljujuci nasim ljudima iz kluba,uspijevamo da organizujemo u Bakuu.Veliki dogadjaj i za odbojku i za grad,a i za sve ljude koji dolaze na nase utakmice.Ni ovaj put nas nisu iznevjerili!Sjecate se one price iz 2002 i navijacima?Sada sam srecna sto su to moji navijaci i znam kako se osjecaju protivnici kad igramo na domacem terenu!Uz njih je nemoguce igrati lose,hvala im!
Zakljucak:Rabita sampion i 3 mjesto Cup cev! :)

Tu sam i trecu godinu,mnogo mnogo jaca liga nego prethodnih godina,svi klubovi su se pojacali najbolje sto su mogli.Svako svakoga moze pobijediti.Ne damo se :) Prvi smo na tabeli,ako Bog da,da bude tako do kraja.Jer uvijek je lakse napadati na titulu,nego je braniti,ali ja vjerujem u nas tim,strucni stab i ljude iz kluba.Mozemo mi to! :)

Najprestizinije takmicenje svakako je Liga sampiona,zavrsili smo prvi u grupi,igramo se ekipom iz Ceske.Dacemo sve od sebe da pokazemo sta znamo i mozemo!
"Inshallah" kao sto kazu ovdje :)

Novembar 2008-Februar 2011- Jos uvijek sam tu,i zadovoljna sam!Izazov je usuditi se :)))


Sanja Starovic