ThatZemlja

Posto se niko ne javlja za putesestvije umjesto mene, ja nastavljam onda. Bangkok. Nikad duzi put, ali sto se mene tice, nikad brze nije prosao. Iako nismo imali povoljna mjesta, uspjela sam da, od 11h puta, prespavam jedno 10h, heheh! Jes da mi je utrnuo lijevi guz, al sta da se radi, desni  je jos u funkciji.Ovo mi je drugi put da dolazim ovdje, ali nekako nisam jos probala tu cuvenu tajlandsku masazu. Zato sam ovaj put odlucila da to ne propustim. Hajde da ne odem odmah na tajlandsku, da me ne gaze, ionako sam izlomljena od puta, uzecu drugu, aroma terapiju.

Udjem ja tamo, neki sobicak, nit’ mirisa, nit’ muzike, samo jedan krevet na sredini, nikakav dozivljaj. Udje zena, utrnu ono svjetlo I poce da masira. Obicno mi je prijatno na masazama, pa skoro da mogu I da zaspem. Ali ne I ovdje.

Taman sam se opustila, kad cujem:

-Are you okeeeeeeeeeeeeeeeyyy?

-What?

-Are you okeeeeeeeeeeeeeeeeyy?

-Yes...

Taman opet usecerim, kad cujem opet:

-Are you okeeeeeeeeeeeyyyyy?

-Yes! (Aman zaman vise)

Sad, kako sam lezala na stomaku, nisam vidjela zenu,ali sam znala gdje se nalazi, logicno. U jednom momentu zacujem blagu skripu kreveta, pritisak na zadnjoj lozi, jaci nego koji minut ranije. Nekako, kao da su joj dlanovi nekako izrasli I otezali .  A onda, cuveno pitanje:

-Are you okeeeeeeeeeyyyyyy?

Vesela drugo, gdje si se to ispela? Pa zar ne uzeh aroma terapiju? Ne poznajem tajlandski jezik, ali sudeci po ovome, dilema je samo, da li se "gazenje" prevodi kao "aroma" ili "terapija" :) Dobro, na kraju krajeva, ne boli, cak sta vise, prija. Razmisljala sam da li da se okrenem ili ne, da vidim sta se desava. Pa razmislim, a sta ako me saceka u nekom nindza polozaju? Pa se ne budem sjecala ostatka masaze?  Neka, bolje je da ja ostanem sa licem na dolje, sigurnije je.Kraj masaze, ona:

-Thank youuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu.

Ja jos vise razvlacim:

-Thank youuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu. (Seeeeee youuuuu neverrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr)

Drugi put smo isli na neko drugo mjesto i bio je to pun pogodak. Odmah na ulazu nas je docekala atmosfera koju sam ocekivala i prvi put. Lagana orijentalna muzika, prijatni mirisi, a i ljubazni domacini. Smjestise nas u fotelje, donesose neki cudan caj, sta li je (nisam imala zelju da ga probam) i prinesose lavore da nam plaknu noge.Izabrali smo aromaticno ulje sa mirisom  lavande  i uvedose nas u prostorije za masazu. Nas dvije, Brankica I ja, zajedno. Spremni za  sat ipo uzivanja I dremkanja. Posle jedno satic vremena mozda, ova moja ode negdje, nesto canglja, odlazi, dolazi. Kad eto je legenda donosi ventilator, mada ga niko nije trazio, niti je trebao kome. Brankica se dan prije toga usinula I najmanje  joj je trebalo da joj nesto pirka u ledja. E sad, oni su to ukljucili I ova sto mene masira se vratila da nastavi. Mi smo pokusavali da im kazemo da ugase, da nam nije vruce, ne treba nam ventilator (naravno, na engleskom), a-a, nista ne pomaze, ne razumiju. E onda je Branica rekla:

 - Don’t like this! You?

-No nooo!

-Pa utrni to dok se obje nismo pokocile!

Nekada ovako, kad dodjemo u zemlju u kojoj se engleski jezik ne koristi mnogo, uglavnom koristimo Tarzan-english, da bi nas razumjeli. Digresija:

Sa Boshom sam otisla do trznog centra kad smo imali slobodno popodne. Nasli smo neke baletanke I bunio nas je djon,kao da nisu predvidjene za ulicu. I pitamo djevojku koja radi tamo:

-Sorry, can u tell me, r those shoes for outside or inside use?

-Yes yes.

-What yes? Outside or inside?

-Aha (klima glavom), yes. ( I uze da pretura po baletankama kao da nadje broj)

-Sorry, r  those shoes for street? ( Ode ona da zovne kolegu)

- Yes?

-Do u speak English?

-Yeess

-Can u tell us, r those shoes for outside or inside use?

-Yess, yess ( I krenu I on da pretura kao da trazi nesto)

Pa sta da im covjek radi? Trude se, klimaju glavom, nerviraju, gdje su vrata? Prijatno I dovidjenja.

Nego da se vratim na masazu, sa ovom sam zadovoljnija nego sa onom prvom. Niti se ko peo na mene, niti me ko sta pitao, nista. Mada je gospodjica na samom kraju napravila kardinalnu gresku. Elem, krenula da masira vrat, pa glavu, pa bode neke tacke. Sve je to bilo u redu dok nije dosla do usiju. Nesto stiska okolo ovog desnog, kad ga zavrnu, nije mi bilo dobro! Kad tada ne primijenih moje poznavanje karate vjestina (umalo zuti pojas), nikad necu! Po mojoj reakciji je shvatila, kako treba postupati sa mojim cijenjenim usima. I eto, da ne bi tog ispada na kraju, sve bi bilo savrseno.

Inace, na tajlandu su paklene vrucine i velika je vlaznost vazduha, pa je vrlo tesko za disanje. A u zatvorenim objektima je klima bas pojacana. Nekad smo imali osjecaj da nam klima blago nosi loptu u dvorani. Nevjerovatno! To nas je sigurno omelo u utakmicama :P

Da sam slucajno gledala film "Mamurluk u Bangkogu" prije naseg izlaska u grad, mislim da ne bih nos promaljala napolje. Rekose nam da, nedaleko od hotela, ima neki bazar, pa kao da vidimo sta ima. Kad ono tamo, nema cega nema!Izbora koliko hoces, a sve "firmirano", mada mozes da se cjenkas do mile volje. To smo i radili, cak i kad nismo kupovali. Cisto da vidimo koliko smo ubjedljivi. I dobro nam ide, hehe!Svaki treci lokal je sumnivog morala, polu zamracen, a vec sa ulice se naziru tete koje se njisu u ritmu muzike. Ispred svakog lokala, stoje ljudi koji drze meni sa programom za to vece. Pitala sam jednog da slikam to parce papirai,uvrijedi se covjek, kaze, ne moze ako ne zelimo uci. Ipak, Uspjela sam da procitam prvu tacku, i bolje da ne kazem o cemu se radi, blam!

Elem, zavrsismo i to izletovanje i red je da se vratimo u hotel. Dosli smo taksijem, pa smo mislili da se vratimo na isti nacin. Ali, ne lezi vraze! Uhvati nas (ne bukvalno, naravno), neki lik, da nas vozi u njihovom taksiju, zvanom tuk tuk.Trotockas, vozac naprijed sjedi, a iza njega klupica, taman za tri osobe. Iznad krov, a sa strane nista. Izazov? Da! Cijena? 300 bata. Ne mogu tacno da se sjetim, ali mislim da smo od hotela do tog bazara, dosli za 70-80 bata. Dakle, ne u startu. Odmah pada cjenkanje. Nikome se ne zuri, nego se onako dovikujemo iz spdnje. Na kraju smo uspjeli da spustimo na 150 bata, pa smo i prihvatili tu cijenu. Ugurasmo se nas cetiri manekanke u onu skalameriju, koja je, kao sto sam rekla, predvidjena za tri osobe. Drz'te se ljudi da ne zamakne neko u krivini!

Ionako se u Bangkoku jedva dise, a zamislite tek kad se vozite na otvorenom, pa umjesto kiseonika, udisete izduvne gasove iz okolnih automobila. Motor drnda li drnda, mi, onako, scucureni jedni uz druge galamimo da bi nadjacali zvuk motora. A nema ni puno smijeha, ugusicemo se. Mislili smo da cemo da izadjemo iz taksija sa kilom garezi na licu. Medjutim, sve se dobro zavrsilo,mozda smo samo za nijansu bili tamniji u licu. I zubima. Trenerke da ne spominjem. Prasina u ocima. Stop. Ribanje. Ribanje. Stop.

Jos nesto na kraju, Tajland je pun transvestita, ali to je vec tema koju ne bih zeljela da otvaram, jer bi se razvukla u nedogled. Samo da kazem da ih je nekada jako tesko razlikovati od zena, jedno po Adamovoj jabucici, ostalo moze da se "naradi". A to, sta im se nalazi u glavama, sami Bog zna!