31.3.14.

V.I.P frizer

Znate kad vas nekad nesto vuce da uradite ili da odete negdje? Kad poslusate taj instikt, uvidite da se sve desava sa nekim razlogom. E, to se meni desilo danas. Naime, u poslednje vrijeme me cesto pitaju zasto ne pisem, gdje je nova prica i tako to. A ja uvijek odgovaram da nekako nemam inspiraciju. I bas sinoc se povela tema o tome, ali od ideje ni traga ni glasa. E sad, danas slobodan dan, ja u kuci, odmaram i padne mi na pamet da odem dolje kod frizera da se isfeniram. Mrzilo me ici do moje frizerke, a ovaj salon je u zgradi, pa taman. Vec sam isla ranije i ok su. Udjem ja, moze uklatka, moze, sad odmah, super. I ja ocekujem ovog decka sto je uvijek tu, kad ono neki novi.  ‘Ajd reko’, sta je tu je.  Kaze kralj, hoces da ti operem kosu? A ne moras, pa ja uvijek feniram prljavu kosu. Cuj hoces li mi prati kosu? Smjeskam se ja, ma reko naravno. Sjedoh na poziciju, on mi stavi peskir, sve kako treba, taman dodje i on iza mene da opere kosu kad vidim nesto nije kako treba. Reko’ sta je?  Nestalo nam sampona. Aaa, pa desava se to po salonima da nestane sampona, nestalo im gluposti da Bog da. Sad cu ja, idem da kupim. Opa, mislim se, ovo ce biti zanimljivo. Evo ga stize za dva minuta i baci se na posao pranja kose. Kaze, jel ti ok voda? Pa ja ne znam, to sto si skvasio donji dio kose, ne znaci da ja osjecam kakva je voda. Kad je osjetim na glavi, reci cu ti. Pa onda krenu da trlja, a voda sisti na sve strane. Da je neko stajao pored mene, mogao se lagano istusirati. Siba brate sve u sesnaest. A sto kralj pere kosu, pa tu se prsti ne koriste, samo dlanovi. Mislim u sebi, ma neka ga, neka radi kako misli da treba, bas da vidim kako ide. Sto manje sugestija uputim, bice zanimljivije. Ispra mi kosu, Bog zna kako, pa pita hocu li balzam? Cekaj da razmislim, imam kratku kosu, nije farbana, nema potrebe za tim luksuzom.. Hm… ‘Ajde stavi on i balzam i krenu da ispira kosu. Opet voda sisti na sve strane. A vidim, i on sve sa noge na nogu, trapav brate mili. Pogledam ga ja, kaze neudobno mu. Pa reko', hoces da ja drzim to, a ti sa dvije ruke ispraj, kako li vec? Ne znam druze, kako da ti pomognem.A ne ne, mogu ja sam. Dooobrooo.  Zavrsi se tusiranje konacno, 'ajde, kaze, ovamo predji. A neces mi ocijediti kosu, ne, a? Te ja fino sebi ocijedih kosu, peskir na glavu i prebacih se da vidim sta me ocekuje dalje. Prsnu na kosu onu tecnost za rascesljavanje, mislim ajde, to je ok. Mozda ce sada biti bolje. Pa otvori ladicu da nadje cetku, kad ono u njoj jedno dva kila kose. One za nadogradnju. Trazi, orga, hvala Bogu ne nadje cetku. A i gdje ce je naci u onom Amazonu. Bila je u drugoj, normalnoj ladici. Krenu da ceslja, ali samo povrsno. Pitam, hoces da ja, kaze, ne ne, ne treba. E kad je uzeo da susi, ja sam mislila nikad nece zavrsiti. Sve nesto pipka kosu, pomjera, te gore, te iza, bez ikakog reda. Pa onda vuce fenom odozgo prema dolje, kao da fenira. Ne znam koliko je to trajalo, al znam da sam ja u jednom momentu pitala, izvini, jel ti koristis cetku za feniranje? Da da, reko’ dobro. Pa onda prsne jos koji put onim za rascesljavanje, pa nastavi. Jos malo je susio, pa mi doda cetku da rascesljam kosu. Ok, uzmem ja i krenem da cesljam. Kad eto i njega i prati moje poteze. Fenom! Kuda ja cetkom, tuda on fenom. Ama sprdas li se to? Pa nije valjda ovo feniranje, a se cesljam, a ti susis za mnom. Aman. Te ja prekini sa cetkom, odlozi i on fen. Pa podijeli kosu.
- Kako ces?
- Ravno.
- Hoces volumen?
- A jes, tanka mi je dlaka i malena glavica, pa bi mi volumen dobro dosao. Jok brate, sibaj pravo. 
- Razumijes li azerbejdzanski? 
- Ne.
- Eto ploho.
 A bice tebi ploho, mislim se, ako sta kazes sta ne treba, toliko razumijem.
 A feniranje kao feniranje, najmanje moguce pramenove je uzimao, pa polako. Al dobro. Pokazao mi njegove slike na instagramu, vidim, ljudi se usudjuju cak i da se sisaju kod njega. On neki vip stilista. E svaka ti cast majstore. I tebi i toj eliti sto dolazi kod tebe. Zavrsi on u neka doba, pa onda opet cetkom, malo tu, malo tamo. Taman pomislih, aha gotovo, kad pali presu za kosu.
- A ne ne ne, necemo se tako igrati. Nema potrebe zaista.
- Dobro, onda cu jos malo da feniram.
- A ne ne ne, odlicno je ovo, ne treba dalje.
- Stvarno?
- Najstvarnije kralju. Samo me pusti da izadjem.
- Cekaj da jos malo.
- 'Ajde, al' samo jos malo.
- Bas ti je lijepa boja kose.
- Hvala hvala.
- Evo zavrsio sam. Jel dobro?
- Ma odlicno.
 I stvarno, sta sam sve dozivjela, na kraju i nije ispalo tako lose. Vracam se kuci, ulazim u lift, kad ono naelektrisalo se na sve strane. Samo nek smo zdravo, kapi ce to srediti. Dakle, dosla sam u salon, ne da bih isfenirala kosu, nego da bih napisala ovu pricu.