18.8.13.

Od stiskavca do baskarenja

Ooo, zar je vec odmor zavrsen? Pa nesto je kratko trajao, svega 3,5 mjeseca... Mozda malo jace... Red je da se ode i kupi karta za povratak. Prvo ona iz Gacka. Za Beograd. A gdje drugo? Drugar mi rece da i on ide isti dan, pa se dogovorismo da idemo onim kasnijim, u 22h. Dosli mi na stanicu, sve uredno, cak i 20 minuta ranije. Posto su kumini roditelji izlazili da me isprate, kontam, bolje da ja dodjem prije njih. Jer uglavnom, kad ja krecem, kasnim naravno, stizem na stanicu sa torbama, odbor za ispracaj je vec tamo, ali i autobus. Tako da ja bukvalno imam vremena da se pozdravim sa svakim od njih i produzim u autobus. To vece, dodjosmo mi ranije, kad autobus kasni. Citavih 50minuta. Ali dobro, ionako mi se nije islo, pa je svaki minut dobrodosao. Taktika je bila sledeca, da nas dvoje uletimo gore u potrazi za mjestima, a moji ubace stvari dolje. I to kao bus na sprat. Ahaaa... Jedva razbudih nekog Australijanca sto se pruzio, te nadjosmo mjesta. Super nam je bilo, nit' dovoljno mjesta, nit' cistog vazduha. Sjedila sam bocno, sa nogama u onom prolazu. Mislim da ovaj decko, sto je sjedio sa mnom, ne zna kako izgledam sprijeda. Obavezno je bilo koriscenje pauze, ali onda pri ponovnom vracanju u bus, shvatimo kakav vazduh udisemo unutra. Ugasise i "nazovi klimu" u neka doba. Kad smo pitali zasto su to uradili, kazu da su se neki zalili da im je hladno. Hladno? U sred avgusta? U krcatom autobusu? Brrr... Ali najvaznije je da smo dosli zivi i zdavi. Hvala lijepa, ali gledacemo sledeci put drugi prevoz. E ovako kad mi dodje vrijeme za pakovanje torbe, zeludac mi se prevrce. Bog zna koliko puta stavljam i vadim stvari, guram, smanjujem ambalazu, rolam, umotavam, uf... Sta mi treba, a sta ne? Pa evo, kako da spakujem u torbu sve ono sto mi treba do maja? Jedna torba. Rucni prtljag se ne racuna. I sve kao, ma nece mi trebati ovo, ma nece ni ono, da zatvorim, ne moze. I taman kad pomislim da sam ubacila sve sto mi treba, odem u drugu prostoriju i shvatim da se grdno varam. Vise stvari oko kofera nego u njemu. Ulazi Sale da vidi kako mi ide. -Ne nosis ovo? Ni ovo? Prsluk ne nosis? Pa sto ga sad ne obuces?Hahaha -Pa razmisljala sam, prsluk i cizme na ovom zvizdanu. Bolje na meni nego u koferu. Da smanjim kila. Ma sta ce mi prsluk. Ostavi ga tu... Boga pitaj sta sam ja spakvala.Kad krene otpakivanje vidjecu da pola fali. Vazno je da sam ja stavila suvog mesa. Domaceg. Za meze. A i malo radze tata spakovao. Veli nek imas za svaki slucaj. Jeste, cuh i ja daje svaka kuca treba imati.Lijeci dva'es bolesti. A ostalo... Snaci cu se. Dolazimo na aerodrom, kaze decko na salteru, imas viska koje kilo. A znam legendo i bez tebe, imam ogledalo. A ne ne, kofer ima viska kila. Bas me cudi, krenula sam na produzen vikend, ponijela sam samo najosnovnije. Nisam trpala stvarima. Zato sam ga i umotala u onu foliju da ne pukne. Vristao bi da moze. Kazu, imas tri opcije, da izvadis 6kg napolje, da platis to ili da doplatis za biznis klasu. Kontam, da izvadim, ne znam kud cu sa tim, ionako imam pune ruke, ne znam ni ja cega. Da platim, puno je, a ne dobijam nista.' Ajde reko, daj ti meni tu biznis klasu, mala je razlika, a mogu da se baskarim. Tu i tu ti je biznis klub i mozes da koristis njegove pogodnosti. Dobro. Odlicno. Pozdravih se i precicom do pasoske, nema pregleda, skidanja kaisa, sata itd. Banja. Onda klepih jedno kilometar dok nadjoh klub, tj toliko mi je udaljen od gejta. Kaze gospodjica na ulazu, avion je tek sletio, nista ti ne brini, zvacu te ja kad krene ukrcavanje. Doobrooo. Razbaskarila se ja, al sve nesto na iglama. Kad u neka doba zovu neku Starovic da se hitno javi na izlaz taj i taj. Uto i gospodjica dodje, mozete sad, al ne morate da zurite. Cuj, pa znam i ja da mogu sad. Niko me nije javno prozivao osim komentatora na utakmicama. A sad ova na sav glas. I to dva puta. Auuuu... Zadnja stigoh u avion, tacno me sramota bi. Usla unutra, prvo sjediste kao streber neki. Samo naocare nisam imala. Odmah dolazi stjuart, nudi sok, vodu, sta li vec jos. Lako ti je to ponuditi, sto mi kofer ne podize gore, nego se ja kilavim. Hocete ruke da obrisete? Daj kralju . Budite pazljivi, vrelo je. A nisam corava legendo, pusi se taj peskir kao dimnjak. Daj ti to meni, sama cu. Samo sto poletjesmo, izvinite, ovo je vase jelo. Sta cete popiti? Samo vodu? Daj legendo i casu vina kad si navalio, ne znam sta da ti kazem. Ako imas i neku lepezu donesi, pa masi tu. Ne svidja mi se biznis klasa. Izolovan si, presiroka i udobna sjedista, imas i previse mjesta za noge. Pijes iz staklenih casa, escajg dupli, mali i veliki, hljeb sa susamom, kolac sa socnim filom, ma bezveze skroz. Sledeci let idem u ekonomsku. Nekako je uze, prisnije, pijes lijepo iz plasticnih casa, jedes obican hljeb. Imas kontakt sa osobom pored sebe, vrlo cesto i popricate, naslonite se jedno drugom na rame dok ne stignete na odrediste. Mirise da ne spominjem. Milina. U Istanbulu na gejtu, nisu napisali da je krajnje odrediste Baku. Samo broj. Razmisljam da li sam potrefila pravi... Kako prilazim ljudima, tako mi sve biva jasnije. Ustade neki ciko, procelav, mrsav, sa tamnim brcicima, sivom odijelu... Nema greske. Idemo u Baku. Polovicno popunjena mjesta u cekaonici, pa sjedoh na jednu klupu, ova preko puta mene prazna. Dolaze dvojica gledaju u mene i sjedaju. Ja sa muzikom i novinama. Dignem glavu, gledaju. Kao u televizor za vrijeme dnevnika. Onako pazljivo prate. Aman. Pogotovo ovaj jedan ima prodorne plave oci. Malo mi neprijatno. Prodje malo, ista situacija. Kad vidim ovaj plavooki nesto pokusava reci. -Jesi li ti odbojkasica? -Jesam. -Rabita? -Da. -Poznali smo te jos u Beogradu, ja mu govorim da si to ti. -Otkud vi u Bg? -A mi radimo tamo, gradimo mostove. Azerbejdzan potpisao bratski ugovor sa Srbijom, dao pare i sad smo tamo. Samo Srbija slabo ima para. Ali su ljudi dobri. Vole sve oko sebe. Al tesko zive. Nego mozemo li se slikati? -Naravno. Jeste li naucili jezik? -Lici pomalo na ruski, znamo dobro, ima, nema, sporazumijevamo se nekako. Odmah su mi na prezime dodali -vic. Sad me tako zovu. Nista cudno, mislim u sebi. I sama to cesto radim. -Bilo mi je drago, idem sad, palo mi je na pamet nesto da zapisem...